Iako su kronične upalne bolesti crijeva (IBD) i sindrom iritabilnog kolona (IBS) vrlo različite bolesti, čija se etiopatogeneza, tijek, liječenje i komplikacije uvelike razlikuju, ove bolesti imaju i brojne sličnosti. Uzrokuju bolove u trbuhu, promjene u stolici, smanjuju kvalitetu života bolesnika, a sve ih također odlikuje kronična upala. Usto, u bolesnika s IBD-ijem koji nije aktivan, simptomi su često posljedica funkcijskog poremećaja za čiju patogenezu se odgovornom smatra disfunkcija osovine mikrobiota-crijevo-mozak. Ova osovina ima dvosmjerno djelovanje, crijevne promjene imaju utjecaj na neurološki sustav (osjet boli), ali i neurofiziološki čimbenici mogu djelovati na crijevo putem autonomnog živčanog sustava (ANS). Iako se navedeno čini zanimljivim u teoriji, malo je istraživanja, posebice u pedijatrijskoj populaciji, koja su pokušala dokazati ulogu osovine mikrobiota-crijevo-mozak u pojavi simptoma. Osim toga, ostaje nepoznato mogu li vanjske promjene kao što je fizička aktivnost djelovati na ovu osovinu. Postoje ograničeni podaci u odraslih ispitanika koji potvrđuju da fizička aktivnost, ne samo da poboljšava tjelesnu spremnost već da pozitivno djeluje na mentalno zdravlje, sastav crijevne mikrobiote, tonus ANS-a, bolju kontrolu simptoma i poboljšanje kvalitete života. U djece nema nikakvih relevantnih znanstvenih istraživanja. Ova će studija pokušati procijeniti važnost pojave disfunkcije ANSa te disbioze u djece s IBSom u usporedbi s IBD-jem u remisiji i zdravim kontrolama. Osim toga nastojat će utvrditi može li strukturirana tjelesna aktivnost polučiti promjene u ANSu i crijevnoj mikrobioti čineći ju sličnijima onoj zdrave populacije (zdrave kontrole). Osim toga utvrdit će se poboljšava li ona kvalitetu života i sastav tijela u djece s IBD-jem u remisiji i IBS-om.